SENTENTIA

Isječci iz arhive, neka mlađa ja, 2009.

četvrtak, siječanj 8, 2009

(Bez)brižništvo

Striboru se ne sviđa moj stan. U stvari, sviđa mu se, ali ne želi priznati. Kaže jedva čeka subotu na što slegnem ramenima jer ne znam da li je to što on misli u subotu. Pogleda me onim pogledom koji ne volim i pita „Nedostaje ti, zar ne?“. Isti tren utrobu, misao i ono mjesto za koje tvrdi da se nalazi duša, propara mi tupa bol. Trudim se ostati hladna i bezbrižna „Tko?“.
Samo me prijekorno pogledao, uz nekakav poluosmijeh. „Nije u redu, znaš“. Mislim da me pokušava navući na jedini razgovor koji je nemoguć u ovom trenu. „Ja sam u redu. Baš me briga da li je tko drugi u redu.“, odgovaram.
„Poznajem te. Predugo.“ Ovo je trebalo značiti da prestanem tvrdoglaviti i istresem ono što je u meni Striboru pod noge, jer on ionako već zna. Međutim, kad već zna, čemu da se iscrpljujemo.
Shvatio je. Stribor nije bez razloga Stribor. Međutim, ja postajem ja bez razloga. Vraća mi se mučnina. Neću povratiti. Zbog njega. A i imam još 11 minuta.

ponedjeljak, veljača 23, 2009

Ego u tekućem stanju

Nižem godine u glavi, ne zaboravljam. Nisam kratkoročna kad nanosim bol. (dio)

četvrtak, veljača 12, 2009

Još!

Ostavljaš samo kapi za sobom prije prvih zraka sunca. U odlasku se ugrizem za usnu. Nije želja manja jer sviće.
Sviđaju mi se i zvuci tvojeg harema. I jecaji. Osobito jecaji.
Podsjećaju im suze na moje uzdahe. (dio)

srijeda, veljača 11, 2009

Umiri me

Gledam rubove koji se razlijevaju
Smočena platna i otiske dlanova
Slutnja je mala riječ za krađu jezika
Slijepljenog između dionica prostora
Što se kida negdje između grudi

Umiri me

utorak, ožujak 24, 2009

Ulaziš pod kožu

kameleoni imaju slobodnu noć
i posljednja princeza završila je u kutu
ulaziš pod kožu – osjećam
kao kad isušenim flomasterom zagrebeš po papiru
još se smiješim
daleko je prag, a tajne osuđene na izricanje
crtam leptire na dlanovima
i puštam ih u pijanstvo

Blog – travanj 2009

ponedjeljak, travanj 27, 2009

Sretna

Prirodo luda,
oslonjena o rubove srebra,
što me dotičeš nijansom
sretnoga kuta?

Ludo ti se
razlijevaju i zjene,
ronim na dah, sretna.

O, sretna od tvojih skuta!

ponedjeljak, travanj 20, 2009

Zmija tvojeg legla

Pripalim cigaretu, zatvorim čvrsto oči i udahnem otrov duboko u svoj svijet. Otvorim oči i potpuno svjesno vratim ga u njihov. Raskopčam bijelu košulju, svučem je, sporim pokretima slažem, odlažem i vraćam se po još malo otrova. Slatkog. Smiješnog.
Prisjećam se jutra i…pomislim: fuck off. Nikada nije ni bio dio moga svijeta. Nikada ga ni okrznuo. Što znače polovne riječi?
Ogledalo. Pogled. Moj. Zašto ne možeš sam sebi gledati u oba oka? Jedno ili drugo? Kao da ti nije dozvoljena cjelina. Valjda da prema sebi zadržiš subjektivnost.
Prisjećanje na banalne stvari. Ne znam kako se zvao, pogodio mi je godine. Ja njegove nisam. Stao je, sa zadrškom promotrio me od glave do pete i rekao „Aha…aha…bore nemaš…dakle, dvadesetsedam…osam“ . Smiješak. Ne znam ime ali rekao je tridesetdevet. On je nitko. Prolaznik.
Pamtim što želim. Svjesna selekcija.
Teško je kad se netko, netko doista velik ispostavi kao nitko. Svojom voljom. Svojom selekcijom pravde koja mu radi žuljeve.
Prolazim kraj ogledala u hodniku. Zastanem. Crne tajice, crna majica s bretelama, zamaman dekolte, nepočešljana kosa, bez šminke…najljepša sam kad me učiniš zmijom svojeg legla. Narcisoidna misao. Plod prkosa.
Ne pokušavam se čak niti nasmijati. Dosta je.

srijeda, travanj 8, 2009

K tebi, od tebe

Mi nećemo ostariti zajedno.
Ne pitam se gdje li si sada. Danima..mnogim danima ne pitam se. Tek poneke noći otrovnije su od drugih. Kada me svi ostave čujem tvoje riječi da me nećeš nikada ostaviti. Tko li je od nas držao do riječi?
Otišla sam.
Otišla bih opet.
K tebi.
Od tebe.

Stribor se budi. Zahtjeva odgovore. Razbija prozore i stakla nakon svakog primljenog dodira. Mržnjom okiva gorčine onih što ljube i utiskuju otrove dublje. Lovi me za ruku i šapuće Sad! Sad! Ja mu pričam o Italiji, o Zrću, silim ga na rezervacije, silim da poljubi one što me žele na koljenima. Pričam mu o trbušnom plesu, o teretani, o poslu, o planovima. Njemu je loše.

Meni nije. Kvalitetan protuotrov ostavlja me na slobodi. Nema više crnih zidova. Ne gore svijeće. Stribor je gasio i gazio posmrtne ostatke.
Skupila sam hrabrost poslušati jebenu pjesmu, konačno. Suze su se zaledile sa unutarnje strane.

subota, travanj 4, 2009

Tragovi

ne voliš tragove moje crne maskare
na svojim bijelim zidovima

tako si slab svaki put
kada ti okrenem leđa

srijeda, svibanj 27, 2009

Antipoezija: Zahvala s promatračnice

Plamteći križevi iz daljine
Pozivaju na cijelonoćno trčanje pustinjom
U zoru gaziš cvijet kao da ćeš time zaustaviti proljeće
Natjerati koljena da se slijepe za tlo
Vid nije rezerviran za nas
Tragači za istinom srastaju u klanove
Danju, kad umorni spavaju
Tihe usne žvaču grijeh dok ostali traže oaze
Vriskovi nisu stvarni dok nisu u tvome snu
Svijet dijeljen na njih i vas
Titrajem preomljenim na pola
U ime nas što kasnimo puni krug
Gradnja vlastite projekcije
Zahvalom za odgledan dugometražni film

petak, svibanj 15, 2009

Malo, sama sa sobom

Znaš, ja ti o ljubavi ne znam ništa. I nije da me zamara njena sjena. Znala sam odmah, jedan si u nizu. Znaš ja ni o matematici ne znam ništa. Nije da nisam znala da ćeš otići. Znali smo oboje. Samo nisam mislila da je to onaj dan.
Dođe mi ponekad žao. S tobom sam se uistinu smijala. Kakva radost takva i cijena. Ostalo je između redova, ni luda priznala ne bih.

srijeda, svibanj 13, 2009

Logičan slijed

Ne sviđa mi se što sam trijezna. Trijezni si ne kvarimo frizure i ruke držimo u krilu. Slijed nadmudrivanja potkrepljuje buku, samo da ne nastane tišina. Onda bi morali nešto i reći.

utorak, svibanj 12, 2009

Volim te

Nema granica tvoje postojanje; grle me tvoji meridijani, osjećam.
Paralelni svijet udobne tame i tvojih crnih krila, nezadrživ vrtlog dubina; zaboravljam nijanse ma koliko se samozvani leptiri lijepili za tvoje mjesto neuspjelim pokušajima boja da se uvuku negdje između i potamne nivo tame ne shvaćajući da je to jedino mjesto na kojem ne mogu ništa. Potopljeni svjetovi a ja u ruci stišćem tvoju krunu spoznajući ti kutke svijesti i tamo gdje me ne slutiš. Sudbina je aranžman magle koju nismo priznali; dodajem ti i pauka i mrežu da me zarobiš, vjetar i crne pahulje da me oslobodiš; pomislim zašto tako malo puta rekoh Volim te. U ovom kaosu vladar si apsolutizma; divim se umijeću gorenja vatre na vodi, spoznaji slučajnosti i tvojim gladnim očima koje me nikad ne postavljaju uz bok ali oduvijek vješto penetriraju. Rastvaram krila dok se rojiš oko mene i bojim se.
Oduvijek te se bojim istom čežnjom.

nedjelja, svibanj 10, 2009

Granica pristojnosti

zadržavam strah i ukradem ti dah
prije koraka zaustavljenog na odlasku
najčešće gledasmo leđa jedno drugom
u oči nismo smjeli
kao djeca pred oltarom
što ne znaju što ih čeka
u poznatim odjecima za druge
isplačem sve isprike a grijeh stalno vraća se

granicu pristojnosti guram u grlo
naučenim mirom kad pričaju o tebi
nehajno i bezbojno pitanje kako si
pamtim rijetke dodire
rjeđe susrete
sram mi ne da gledati
u očajničke poteze rastavljanja sastavljenog
najteže od svega tvoj osmjeh u kojem nema optužbe

petak, lipanj 19, 2009

Bljesak

Kada ti eksplodiram u tjemenu; cjelina sam koja mijenja stvarnost. Uložim vječnost u prazninu i pošaljem je na dalek put. Sudbina je strah. Alat. Obijestan. Suh. Kao tvoje grlo kroz koje klizim. Dijelovi kopna uronjeni, potonjeni. Podmornice zaglavljene u ponornicama. Jasan svaki bljesak uma.
Dolij.
Ne amputiraš me izborima. Gradiš  kao najvišu kulu; prokišnjavam. Proziran svijet iz kojeg je nastalo svojstvo: tu smo. Sredina ni kraj. Rastureni.  Zaronim ti nokte pod drugi sloj kože; uživaš pa mi mijenjaš imena. Ugasi pitanje. Kako zlo može biti toliko dobro? Ugasi svijetlo. Zatvori vrata.
Nisam li?

četvrtak, lipanj 11, 2009

Mreža

Dok te odljepljujem sa sebe, razapeti u mrežama, ti u mojoj ili ja u tvojoj (?)ne posustajem. Grizem si usnu. Do boli koju bih trebala osjećati. Uzimam ti dlanove, jezikom crtam prepreke. Trag krvi sa usne ostavljam ti na rubovima rukava a ti miran, u svojoj mreži.
Smirujem ruke sporim kretnjama iako sve me izdaje. Prodaje. Sve mi misli prodane za tvoje. Izdana, predana i prodana od užitka; znam kada padam, propadam…ne padam. Kao da tama nije izgon. Svoje tajne lijepim za tvoje nepce dok nevino ti sklapam ruke oko vrata. Hladnoća grije. Spoznaje udaraju u bok. Uživam dok krvarim. Tako jako uživam dok se mir otplaćuje kao sam od sebe; postanem pola, postanem cijela.
Nismo ljudi za svaki dan.