Kako izgleda poprište ubojstva tišinom?

Ljudi zatvore vrata iza sebe.

I ti tu ne možeš ništa.

Možda ponekad zaborave sat na odlasku. Možda i tebe zaborave. Možda te i ne upamte. Oči im led, vidiš samo svoj odraz. Patetičnu mrlju koja danima prije njih samih zna da je gotovo, da se raspalo, da imaš još nekoliko trenutaka. Pa ljubiš. I grliš. Miluješ. Smiješ se. Ne spavaš.

Ne možeš spavati kada kraj tebe mirno spava onaj tko te gubi.

I nećeš upamtiti zvuk vrata na odlasku. Pamtit ćeš svaku naznaku da mu je bilo stalo. Pravit ćeš se da sa onim zvukom vrata koji više ne pamtiš, nisi pao u ponor na par godina, smijat ćeš se kao da nije ništa, suze će se rasipati po pločicama kada te strese zvuk vrata koja sama zatvoriš, jer, jer, jer…

Ta bol nije legitimna, nije priznata, ne smije postojati. Šta dramiš? Kakva ljubav, emocije, melodrama? Ne budi patetična. Nisi slomila nogu. Šuti i radi: još isti dan se javiš na sve pozive. Zadaci i obveze prolaze niz prste. Nemaš vremena sada za utrobu koja klizi u grlo. Ne znaš o čemu pričaju, srce je patetična izmišljotina, zašto te vlastiti mozak podjebava? Prestani. Ionako je bolje bez njega. Šta će ti osoba koja te ne poštuje, koja ne misli da si vrijedna objašnjenja, kojoj nemaš vrijednost koliko ni kopča sata koji je ostao, ili nije, koji si možda izmislio, kao i cijelu priču u svojoj glavi. Da, to je. Ti si spužva za toksične emocije, toksične veze, toksičn… Jebeš njega.

Fuck. Ne možeš mu sad poslati tu pjesmu. Ne možeš taj film. Isječak. Ni šalu. Zašto i bi? Nije da te sad ta scena podsjetila na njegovo krilo. Ne podsjeća te ta pjesma na miris njegove kože. I ne pamtiš ništa njegovo najgore na svijetu. Ne možeš to pamtiti, ti si samo budala koja izmišlja osjećaje, emocije, priču. Šuti i radi. I izbriši taj osmjeh s lica. To čega si se sjetila, on uopće ne pamti.

Možda pamti?

 Ne pamti. Možeš li biti gluplja? – dijeliš si komplimente.

Ali, ispričao se. Možda mu bar malo,nešto, značim.

Dobar dan, izvolite. A evo ništa. Jesam, dobro sam. Onako sam neka danas. Ne znam, valjda vrijeme. Oprostite malo sam smetena danas, gužva je.

Znam. Ova bol nema bolovanje. Nosiš je, pa je nosiš. Nebitna, kao ja u mislima u kojima nisam ni bila.

Kada ste se zadnji put čuli, kontaš između redova mlijeka, salama, oh ne…ne ta pjesma! Ne možeš plakati u glupom dućanu. Šta uopće radiš u ovom dućanu? Idi u neki drugi. Šta ćeš uopće u ovom?

E! Evo. Ti, tvoji? Hoću, pozdravi svoje.

Halo, da. Može, pošaljem ujutro, čujemo se.

Ovaj što je sad prošao malo podsjeća na njega. O, prestani! Svađaš se sa svojim mislima. Misliš i znaš da misliš i upućuješ opomenu svojim mislima…u trećem licu? Konačno. Bilo je pitanje vremena kada ćeš potpuno skrenuti. S uma. S druma.  

Njegova poruka na ekranu.

Svi dogovori sa prethodno spomenutim mislima padaju u vodu. Uz veliki pljusak, nedovoljan da te probudi. Najednom, previše pričaš. Praviš se da je ok. Da je u redu. Da si u redu. Guraš misli, ne daš im van, loviš se između potrage za dostojanstvom i potrebe za tom neuhvatljivom blizinom, a riječi na trećem kolosjeku. Kao da si prozirna. I ti, i riječi, i prsti, i glas, i tipkovnica. Ostala je samo magla. Njega opet nema.

Umor. Bol nestaje. Gasi se. No, nekako kao da i tebe nema. Nemaš snagu za razgovore s drugima, smetaju tuđi pogledi, pokušaji. Kriješ se iza ljubaznosti,sve češće lažeš. Možda se i praviš da ti je netko drag. Pokušavaš. Ne može. Ambis otvoren i gladan. Sjediš na rubu i klatiš noge nad provalijom. Puštaš se s rubova u sjetu. Zatvaraš oči. Izvlačiš sjećanja. Kažeš sebi, još samo noćas. Tiho je. Nitko ne sluti gdje si dok nepomično ležiš. Nema pitanja, glumačkog teatra, dobra je noć. Zaspiš sa njegovim glasom u glavi, sa sjećanjima koja ti plešu po usnama, vratu, onoj iskrivljenoj bolnoj liniji ispod usne, pamtiš ruke, fotografije, riječi, ekrane, smijeh, drhtaj, nelagodu, ugodu…i onda novi val boli. Nikada više. On me nikada nije ni trebao. Ne postojiš u njemu. Ne nosi te u grudima, nema bol na usnama, njegova utroba ne nosi tebe u sebi, nema te u prsištu koje si ljubila, nema te na dlanovima, on ne trpi nedostajanje iz noći u noć, iz noći u noć, iz noći u noć. Tu bol koja reže, baca na koljena. Metaforički i doslovno. Sad već pamtiš i svoje zgrčeno tijelo koje fizički boli, jer ga nema.

Probudi se.

Novi je dan.

Manje boli.

Nemaš više što baciti. Nemaš što slomiti. Nemaš što spaliti. Nema tragova. Odlaziš. Kao što si onda otišla, ne znajući tko je otišao od koga. Bez nade. Bez očekivanja. Opstaješ kao lako zapaljiv kremen, koji nikada više neće biti ono što je bio prije njega.

Operacija koju prehodaš, bez dana bolovanja. Bez dana da itko pita kako si? Porodiš ponovno sam sebe. Rodiš se u nešto drugo. Nekakav hibrid o kojem se šuti.

Nemaš pravo na osjećaje, nemaš na bol, nemaš pravo na vrijeme potrebno za proživljavanje, ni preživljavanje; nikoga nije briga. Ne ističi se, ne gnjavi, ne talasaj, to su sve gluposti, sve što možeš dobiti je kritika, još povreda i podsmjeha, pa se kriješ i od njega i od njih. I njemu kuliraš kako te nije briga, on kulira tebi, oni kuliraju, tjeraju tebe da kuliraš…

Čut ćeš sve o toksičnim vezama, sve analize, tumačenja i vještačenja; sve poduzmi, i psihoterapiju, sve, samo da dokažemo da ljubav nije stvarna, da si izmislio sve, da ne može biti ni jako,ni snažno, ne može biti vrijedno.

Stavimo kabanice, pa i s kabanicama nemojmo na kišu. Šta ti znaš šta je ljubav? Da je prava ona bi… ! A njega tek ne spominji nikome. Možda ti nisi ljuta, ali ako kome kažeš išta o tome, završit ćeš braneći njega od pretpostavki, ti ćeš biti budala, oni će uvijek znati bolje, uvijek ćeš sresti dobre odvjetnike sebi i dobre suce drugima i nikada se nećeš objasniti, pa ćeš na kraju svejedno izabrati tišinu.

Nije svaka rana od metka.

Ponekada si samo ranjen tuđom boli koju su ušutkali.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.