Veljača 2021. – C R N O R U Ž I C A

Shvatit ćeš kroz vrijeme da sve te okreće tebi.

Da si sam.

Da si ovdje zbog sebe.

Sebe kojeg onda poklanjaš svijetu i svijet nosi tvoj trag; tvoje dobre i loše dane, ono što si davao ljudi nose dalje, ono što si bio, ostat će i kada odeš, u tragu, otisku, smislu ili besmislu.

Ti biraš. Ti igraš.

Žalim li što neke stvari nisam znala ranije? Ne. Ne žali ni ti. Čula sam divnu rečenicu: vrijeme ne prolazi, ono samo dolazi. Vidiš koliko toga je u stavu? Ne shvatite me krivo, razlog zašto ovo pišem nije žaljenje, razlog zašto ovo pišem jeste spoznaja o bezbrižnosti. Iz tog razloga rekla bih mnoge stvari mlađoj sebi. Ne da živimo nešto drugo, ne da idemo drugim putem, ne da bi brisali prostor ni vrijeme, samo jedna stvar je motiv: Ne brini se, ne boj se, život je divniji nego što misliš.

Slušaj, postoji mnogo načina da se odživi život i nijedan krivi način za to. Ma što postojalo oko tebe, život bez tebe ne postoji. Ti jesi život. Ne glagol, imenica. Ne radnja. Postojanje. Jesi. I ništa, baš ništa nije potrebno raditi, činiti, morati, samo jesi. I za sve je dovoljno samo to. Sav taj nemir, sav nemir, rat, visoki glasovi, neuzvraćene ljubavi, uzvraćene, dodir, glas, sukob ili mir jednak je životu u kojem sjediš i gledaš u suton ili svitanje. Ljudi, događaji, izbori, u divnoj svrsi, no ono što čini sve dobrim ili lošim u tvom oku jeste tvoja reakcija na navedeno. Tvoja. Reakcija. Tvoja reakcija je odluka. Duga je priča kako dođe do odluke, putem pokupiš oblike koje stvore uvjerenja i ponekad, teško te probuditi da sagledaš ono što zoveš stvarnost. Očima nikada nećeš vidjeti stvarnost. Očima, rukama, emocijama i svim ostalim čulima, osjetit ćeš samo svoju reakciju. Nekad ti je hladno kad je drugima vruće. I ti ćeš tvrditi da je hladno. Pusti druge da imaju svoju stvarnost. Da samo jesu. U svojim reakcijama.

Gle, ljubav nikada ne odlazi. Nekako, nikada, nikako, ne odlazi. Ono što vežeš u sebi, ostat će vezano; i da, istovremeno može egzistirati slobodno i vezano. Ljudi će odlaziti, prolaziti. Ponekada, to će značiti suze, a doći će dan kada ćeš stajati par metara od nečijeg tijela, bez mogućnosti da dijelite što ste dijelili, kada je sve što imaš hladan kamen pod suncem i kišom i ti ćeš nositi cvijeće i paliti svijeće i ponekada ćeš biti zaleđenih emocija oko svega toga, jer u tvojoj stvarnosti još živi ona fotelja i on kako sjedi na njoj ili spava ili drži knjigu. Onda ćeš knjigu spremiti u staklo, a od najdražeg starog džempera napraviti medvjedića, jer ćeš tražiti u sebi samo još dan, još samo jedan dan, još samo malo postojanja, još samo jedan trag, ili znak ili, ili i tako mnogo ili, a bol i sreća postojat će u istom trenu. Ne boj se. Znam koliko si se toga bojala. Izdaleka, izgledalo je tako strašno. Nije. Tvoju bol odredit će tvoja uvjerenja i tvoje reakcije, tvoji izbori, ono što odlučiš nositi. Ljubav neće otići, uspomene neće blijediti, a ti ćeš naći odgovore – ako to želiš.

Velika je buka na svijetu. Teško je čuti pravi glas i pravi zvuk i pravi ton, a izbori će ovisiti o onome što vidiš, što čuješ, osjećaš i kome vjeruješ. Najčešće krivo jer se izbor donosi prije iskustva i ovo bi te trebalo zabavljati! Doći će dan kada ćeš se probuditi i shvatiti da nema ograničenja, da možeš biti, i ovo kažem doslovno, bilo što, što želiš biti. Svaka granica i svaki razlog i sve to što objašnjavaju, govore, spominju realnost, državu, uvjete, ratove, nacije, pandemije, sve to u jedan mentalni koš za smeće. Makni sve antene koje primaju signale, ustani i radi, svaki dan koliko ti dozvoljava snaga, radi kao da ti sve ovisi o tome, kad svi spavaju ti radi, kada svi imaju teoriju ti radi i radi i aktivno njeguj svoj život, svoj san, svoj unutarnji kompas. Svi drugi žive sebe, svoje reakcije na svoje izbore i apsolutno ništa s tobom nema nijedna priča, osim one koju sam kreiraš. Možeš. I to je sve.

Ne vjeruj prošlosti. Od budućnosti uzmi samo onoliko koliko je nužno, nešto kao „u toliko sati, tu i tu“. Sve drugo – samo nemoj. Prošlost u sadašnjost unosi pretpostavku. Mozak će pretpostaviti sličnu situaciju, pa će te uvjeravati u neke halucinacije i takozvane realne opcije – no ti više nisi ona koja si bila. Nisi više ta osoba, a nemaš ni sposobnost predviđanja. Više će ti reći vlastiti stomak, nego mozak. Ozbiljno. A budućnost….Vidjet ćeš mnoge zabrinute, ozbiljne, namrgođene, pametne, to će se čak smatrati vrlinom. Ozbiljna dramatičnost je priznata, tvoj glasan smijeh sadašnjosti – nije. I neće biti. Uozbilji se. Mnogi će raditi na tome da te spuste u stvarnost. I ta stvarnost je zaista realna, ali je njihova. I ti nemaš ništa s njom. Ti biraš za sebe, budućnost je nepotrebna, osobito ako zbog nje ne vidiš svoje ruke danas, ako ti slabi kapacitete svojim strahom od nepoznatog, ako ti pada energija, a ti sve radiš polovično, koristeći maštu kako bi izmislio, doslovno izmislio, scenarije koje čak nećeš ni staviti u knjigu ili platno. Mašta ima svoju svrhu i ona sigurno nije tu da smišljaš kingovske scenarije što će se dogoditi kada okreneš taj broj ili ako te nazovu iz banke.

Na kraju, da ti kažem, uvijek ostani žena svojih godina. U nijednoj dobi nećeš izgubiti sebe, ni svoju strast, ni svoj smijeh, ni svoju radoznalost, ni želje, ni sjaj. Ne nasjedaj na priče o pravoj i krivoj ženi, osobi, krivoj dobi, krivoj težini, krivom izgledu, zdravlju, podrijetlu, ljubavi. Svijet nikada ne može parirati nježnosti i snazi jedne ostvarene osobe. Budi točno ono što jesi.

Nekada to što jesi neće biti filmski, neće biti knjiški, neće biti cosmo, ali ti i ne trebaš biti – ti već Jesi.

Nekako je ispalo da moje tijelo nije samo faza.

Nisam imala izbora nego svoj težak kofer svijesti otvoriti i krenuti slagati na police. Bila sam zadovoljna. Neke police stvarno su lijepe, složene, pune, trebaju još prostora, no neke…Neke su stalno u neredu. Čak mi se učinilo jednom da postoji naznaka reda, no onda sam ipak, tražeći mjesto za teške stvari u rukama, rasula i ono što je na njima i kako to život nimalo suptilno radi, bila prisiljena suočiti se sa kaosom. Kada dugo vučeš za sobom svoj nevidljiv svijet, lako vidiš i tuđe nevidljive svjetove. Istu potrebu za prihvaćanjem, mirom, nemirom, sigurnošću, nesigurnošću, sav splet kontradiktornosti, može i istovremeno. Postaje teško glumiti drugima, sebi nemoguće.

I tako iznova sam sebe rađaš. Možda ne jutrom, nekad oko podne, a može biti da se ponekad i prespavaš ne nalazeći više ni vlastiti kalup.

Ne boj se.

Da ti kažem nešto. Siguran si u svijetu i svijet u tebi. Uzmi malo boje i igraj se. Čak i meni ( da, čak i meni!) katkad treba malo boje. Odvoji malo od svojih i tuđih prioriteta i poigraj se, poveži se sa sobom.

Ja nisam nikakav modni stručnjak, ali šta nas briga, osobni blog sve trpi. Kao ugovor!

Shvaćam da mnogim ljudima, osobito kada imamo svako malo „ključna dva tjedna“ a godinu dana držimo ključ bez brave, financijski dio predstavlja ne malu prepreku igri, no uvijek ima načina. I staro je nekada bilo novo pa nema razloga da se starom ne veseliš, a ja sam našla par komada zaista prihvatljivog budžeta, pa krenimo.

1. Minnie Mouse ne prerasteš čak ni kad sebe prerasteš i kada ti za bal još malo što pristaje, osim cipelica, budimo realni! Možeš zadržati malo sive, da svijetu bude jasno da si ozbiljna, to se cijeni. Kada okrenu glavu, imaš Minnie, ona ima mašnicu i ti imaš mašnice i proljeće pred vratima; prekrši modna pravila, obuci tajice, stare patike, nabavi cvijeće i imaš osmijeh. (manje od 100,00 kn)

2. Sivo. Ne, ne, ne, ne razmišljaj u tom smjeru – siva nije razblažena crna, čak i ja znam da je siva ta koja se tako lako kombinira, pa bio dosadan sa crnom kao ja ili volio sve nijanse sunca; siva će se nekako sama uklopiti i naći svoj način i uz tvoj ten, tvoj puder, nakit, a i super je pristojna boja, na kauču, ali i u redu i uredu. Probaj sivu majicu i žuti jastučić za svoj Instagram! A i kažu da je u narednim danima u najavi kao jedna od dvije trendovske boje! (cca 100,00 kn)
3. Godinama sam u dvije krajnosti. Crno i crno i crno i još crne. I onda: roza. Za tren sam ružičasta i roza i pufna i svijet je tako šaren. I onda je ugledam. Pa moraš imati crnu majicu. Nemaš opravdanje da nemaš crnu majicu. Ne trebaš razlog za crnu majicu. Crna majica voli tvoje obline, tvoje tijelo, voli tvoje bokove, tvoje traperice, tajice, trenerke. Sve voli. I još ako smutiš malo boje! Malo samo. Malo slova, malo ljubavi i malo PP-a, to je sreća! Tvoj veliki svijet i tvoj mali svijet, zajedno! (cca 100,00 kn)
4. Toliko sam puta spomenula tajice da se moram objasnit. I dat ti razlog da kupiš tajice. Da, znam čemu služe, koja im je namjena, ali tko tu koga nosi? Pravila su za one koji ne znaju šta rade! A ti budi malo prgav, malo bahat, malo svoj, malo ih kombiniraj na haljine, majice, tunike, asimetriju i simetriju, a realno…dobro bi nam došlo malo i za brzo hodanje na traci! Halo, to su crne tajice! I ti moraš naučiti nositi sebe, odjeću, vježbati šarm i kad je sve protiv tebe! (70,00 kn)
5. I na kraju, najteža borba. Konačna. Prihvati najmanje ti drage dijelove. Bit ćeš ljuta, bit ćeš tužna, htjet ćeš, a nećeš moći, pa ćeš moći a nećeš htjeti. I sve će to proći. Taj dan udahni duboko i kupi to što ti se sviđa. Pusti ogledalo, pusti druge, pusti što si do tad govorila sama sebi, pusti sve i udahni sobodu. To će biti boja koja ne prija tvom skrivanju. To će biti ono što te čini slabom, što te čini ljudskijim, to će biti ono što ti dira svijest, savjest, bit će ti jasno šta si trebala, a nisi, što možda bi, ali uzdahnut ćeš na okolnosti. Neka je usko i kratko, neka je bilo što. Pusti samo, pusti brojeve, pusti zbrojeve, pusti bojeve…Sjeti se sebe i uživaj. (100,00 kn)